KIŠOBRAN

Svake noći ispovjedam razne ljude, upijam njihove riječi, teška djela od kojih zastaje dah.
Teško je tako živjeti, ali ja sam im posljednja nada, uporište, njihov sveštenik.
Tako jedne noći, nisam mu vidio lice u ispovjedaonici, došao jedan čovjek….
-Oče, mnogo sam griješio,molim te da mi oprostiš, možeš li to ? Moj najveći grijeh je što sam ubio čovjeka, i to ne bilo kojeg, već sina Božijeg….Započe svoju ispovjest i izleti iz ispovjedaonice…Mislio sam da je još jedan u nizu ludaka, kad opazih krvako trnje na podu, vodilo je ka vratima….Kad sam izašao niz ulicu , opazih i dalje krvako trnje…
Odlučio sam da ga pratim, očigledno je mučenik ostavio svoj trag.
Ovo je za mene bilo kao hodočašće u nepoznato.
Kad sam došao na vrh brda koji se uzdizao iznad grada , vidio sam čovjeka obučenog kao rimski legionar i zakucanog na krst. Još je davao znake života i reče:Skrati mi mi muke oče….Spasi me !Zavapi nesretni čovjek … na zemlji je bilo koplje, već umazano krvlju.
Nisam znao šta da radim,da li je ovo stvarnost ili sam izgubio razum?
Prije nego što sam  odgovorio sebi na ova pitanja, uhvatih koplje i zadah smrtonosnu posjekotinu ispod rebra nesretniku..
Ujutru, u ispovjedaonici, ugledah dva policajca, čudno su me gledali , kao da su nešto osmatrali, ja nisam mogao reći ni riječi a ni pomjeriti se.
Skini mu krunu od trnja, vidi sav je krvav -reče jedan od policajaca.
Da li to sanjam , šta to pričaju, ali kad su skinuli krunu, pojuri mi krv  niz lice….
Popipaj mu puls-reče isti policajac drugom.
Mrtav je -reče on. Ali ja sam čuo svaku njihovu riječ  , i posmatrao sve to…
Stavili su me u kovčeg , ali ja sam i dalje čuo njihov govor.
-Povedi ga kod patologa on će utvrditi  vrijeme smrti-reče jedan od policajaca.
Ležao sam na stolu i čekao,patolog je brzo došao, i prije nego je zario skalpel u moje tijelo, odjekivalo mi je u ušima:Molim te da mi oprostiš ?
Za to vrijeme u praznoj crkvi odjekivali su koraci.
Legionar je koračao ponosno sa svojim kopljem.

Županović Milenko