KIŠOBRAN

Trebao se naći na tom mjestu, nešto je ga je vuklo tamo.Sad je gledao zalazak sunca,garderoba je bila na zemlji, on je sa stijene gledao zalazak sunca i njegov odbljesak na morskoj površini.Skočio je u okean i počeo plivati, u isto vrijeme slijepi starac se umivao morskom vodom, I čekao čudo da se dogodi.
Čovjek u moru je osjećao taj miris noću  i u tom pravcu je plivao, nije znao kada će stati i što ga čeka na kraju.
Ujutru se starac umivao morskom vodom i nadao se čudu.Uveče bi opet čovjek osjećao taj  miris I plivao ka njemu, ništa ljepše nije doživio do tada.
Jednog dana , ugledao je ostrvo puno cvijeća, i među njima samo je jedan cvijet bio zatvoren.
Starac se svako jutro umivao morskom vodom I nado se čudu.
Uveče, onaj cvijet koji je bio zatvoren danju sad je bio otvoren aa drugi su bili zatvoreni.Cvijet je prelijepo mirisao I čovjek u moru  poželi da ga otkine I uzme ka sebi.
Tada ga ostalo lišće obavije svojim listovima I oštrim bodljama mu prošara tijelo.
Nemoćno se odupirao, ali uzalud ,cvijetna masa ga je progutala I njegova krv se pomiješala sa morem.
Sjutradan ,slijepi starac se umio slanom vodom kao isvako jutro.Ali tada se dogodi čudo !
Otvorio je oči i vidio prelijepo sunce koje obasjava more.
Ruke su mu bile umazane krvlju , kao I sami okeana.
Noću je ustao i osjetio prelijepi miris.
Miris  je govorio ‘’spasi me ,spasi me”.

Županović Milenko