KIŠOBRAN

Dugo je sanjao o njima, pročitao je sve moguće knjige , ali bio je očajan, dočekao je duboku starost a nije ih pronašao.Kristalne lobanje su mistično djelo starih naroda Latinske Amerike, ali arheolog Andersen je bio ubijeđen da sa ovom ekspedicijom neće promašiti i da će ih pronaći.
Dugo je lutao prašumom, potpuno se izgubio, njegovi saradnici su pošli drugim krajem.
Ronioci su istraživali  pronađeno jezero usred prašume, sama pomisao da se zaroni u nepoznato je stvaralo jezu.
Čovjek je u svom radničkom odjelu brusio jedan predmet, nije dao nikome da ga ometa.
Kada je već pomislio da mu nema izlaza, čuo je u daljini ljudske povike, nisu bile na njegovom jeziku ali opet mu je bilo drago, naći će put nazad taj arheolog Andersen, i upravo je tada je zapeo o jedan predmet.
Čovjek koji je brusio neobičan predmet u radionici je skoro bio pri kraju, ronioci su pretraživali jezero, ali nisu pronašli nikakve dragocjenosti, već jedno veliko groblje.
Arheolog je pogledao  u šta je zapeo, to je bio predmet koji je jako svjetlucao, sagnuo se da ga podigne , lagano je otklanjao naslage zemlje sa njega.
U svojoj radionici majstor je završio svoje djelo i izašao je napolje.Jedan ronilac se odvojio od grupe i pošao je ka predmetu koje je jako svjetlucalo.
Arheolog je podigao predmet sa zemlje  i ugledao savršeno djelo ljudskih ruku, kristalna lobanja je zurila u njega.Tada se okrenuo i vidio ljude koji su išli ka njemu.
Majstor je izašao pod okriljem noći, i sakrio predmet koji je uradio, duboko u šumi.

Ronilac se primakao predmetu, koje je bilo savršeno djelo ljudskih ruku, kristalna lobanja koja je zurila u njega postavljena na ljudskom kosturu.Kostur je imao ogrlicu na kojoj je nešto pisalo, ronilac se primakao da vidi šta piše.
Arheolog je pošao u svoju radionicu, i uklonio ostatke svog djela, da niko ne primjeti.Mislio je , ako je već ne mogu pronaći, onda ću je napraviti.Kristalna lobanja je bila zakopana duboko u šumi, i on sledećeg jutra krenuo navodno u ekspediciju, sa svojim saradnicima, očekivao je svjetsku slavu,taj arheolog Andersen.
Kada se okrenuo da vidi ko ga je pronašao duboko u šumi, vidio je da to nisu njegovi saradnici, već pripadnici starog naroda Maja.Zurili su u njega i djelo koje je držao u rukama.
Ronilac se primakao suviše blizu kostura kada su njegove ga ruke zagrlile i već se nije mogao izvući, lobanja je zurila u njega  a on je ostao bez kiseonika.
Arheolog je bio zbunjen kad su ga kao zarobljenika odveli ka njihovoj piramidi, narod je klicao , a ljudske glave su se kotrljale niz stepenice piramide.
Kad je došao red na njega, lobanju je uzeo lokalni vrač, i mačeta je sjevnula ka njegovoj glavi.
Ronilac je umro u naručju kostura, zureći u pločicu na njenom vratu, na kojoj je pisalo” arheolog Andersen”.
Kristalna lobanja je gledala ka površini jezera .
Jezero je bilo crvene boje, boje krvi mučenika sa svete piramide.

Županović Milenko